Ja sam ...Anita Zdelar, rođena sam Hrvatica, odrasla u Berlinu.
Danas radim kao asistentica programa jedne njemačke radiopostaje. Sebe bih
opisala kao ljubaznu, pouzdanu, poduzetnu i upornu osobu, koja voli pomoći
drugima i ide sigurno ka svom cilju.
Sudjelujem u projektu jer ....sam putem medija, još kao mlada djevojka, sa
zgražanjem pratila rat u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini. Još se i
danas vrlo dobro sjećam onih strašnih slika, a osobito iz Vukovara i Srebrenice.
Sama sam imala sreću odrasti u miru. Tu sreću Srebreničani, nažalost, nisu imali.
Njihov život nije protekao ni izbliza tako bezbrižno kao moj. Žene i djeca
Srebrenice i dan danas pate od posljedica rata. Zato bih željela pomoći toj
djeci, malo ih razveseliti i barem im na trenutak vratiti osmijeh na lica.
Želim da u buduće... mi ljudi općenito više pazimo jedni na druge, da se
podržavamo i uzajamno pomažemo. Srebrenici želim da u njoj ljudi bolje i
sretnije žive.