Šesti dan...
- 29.12.2007
-
Dan je započeo ranim, preranim buđenjem. Naše baterije su bile na kraju, ali bez obzira na to, bili smo zadovoljni i sretni zbog obavljenog posla.
A i vatra je konačno gorila kako treba.
Naša misija je bila okončana. Pred nama je bio povratak u Zagreb sa Bertijem, i kasnije avionom za Berlin.Tokom boravka u Srebrenici, iskreno rečeno, sanjali smo centralno grijanje i naša topla kupatila, ali ipak kada je došlo vrijeme rastanka s djecom, bili smo tužni.
Zadnje sate prije samog polaska odlučili smo provesti sa Fazilom u njenoj cvjećari kraj groblja u Potočarima.
Kao i mnoge Srebreničanke, u ljeto 1995. godine, Fazila je izgubila muža i sina. Nakon pada Srebrenice utočište je našla u Njemačkoj. Ali ne i mir. Izbjeglištvo je zamjenila povratkom u Srebrenicu. Teško traumatizirana, (ne)sposobna da donese odluke, ipak je donjela važnu odluku. Ne samo za sebe samu, nego i za mnoge žene povratnice.
Fazila se osamostalila. Preko puta ulaza u Memorijalni centar u Potočarima otvorila je malu cvjećaru. Vjenci za grobove, suveniri, knjige – guraju se u malom bijelom Fazilinom kontejneru.U našem filmu „The Future comes to Srebrenica“, Fazila i njena cvjećara igraju glavnu ulogu. Fazila je prva osoba koja susreće Budućnost na njenom putu za Srebrenicu.
Ona je također i posljednja osoba, koja je vidi. Budućnost, koju u filmu glumi Adisa, želi zapravo napustiti Srebrenicu, ali Fazila joj u zadnjoj sceni poklanja crvenu ružu i moli je da ostane.Fazila je naša prva publika. Nakon što smo joj pokazali gotov film, Fazila se otvorila. Pričala nam je o svom teškom životu i borbi za preživljavanje. Samo njena kćerka i ona su od cijele familije preživjele masakar u Srebrenici. Danas njena kćerka živi u Sarajevu, a Fazila sama u Srebrenici. To je sudbina mnogih žena u Srebrenici.
Nakon toga je usljedio posjet Memorijalnom centru. Nesposobni da bilo što kažemo, paralizirani tugom, njemi smo hodali između grobova prekrivenih snijegom. Beskrajno duga mermerna ploča sa uklesanim imenima ubijenih svjedoči o nestanku cijelih porodica. Ne znamo ni sami koliko smo vremena proveli među grobovima dok nismo otkrili buket cvijeća što ga je u filmu Fazila položila na grob svoga muža i sina.
U filmu Budućnost sa strahom posmatra u molitvi udubljenu Fazilu. Međutim, njen strah iz očiju nestaje onog momenta kada joj se osmjehne Fazila. Fazilin osmjeh je nježan i zaštitnički. On čuva od svih strahota i uljeva povjerenje!
Izlazeći iz Memorijalnog centra vidimo Fazilu preko puta ulice, ispred njene cvjećare. Maše nam i osmjehuje se.
Napuštamo Srebrenicu i putujemo u našu svakodnevicu bogatiji za veliko iskustvo, koje je bilo moguće steći samo uz pomoć mnogobrojnih prijatelja.
Hvala svima, koji su pomogli u realizaciji projekta i izvinjavamo se ukoliko smo propustili spomenuti nekoga!Veliko hvala!
Hvala svima, koji su pomogli u realizaciji projekta i izvinjavamo se ukoliko smo propustili spomenuti nekoga!
_small.jpg)
_small.jpg)
_small.jpg)
