25.12.2007 - Drugi dan...
- Sunce, snijeg do koljena i hladna peć dočekali su nas prvo jutro.
-
Sretan Božić, Srebrenica!
Dobro, nema veze, katolički Božić i nije baš praznik broj 1 u Srebrenici. Pa, kako bi mogao i biti kada u Srebrenici ne živi baš puno katolika. Najveći broj stanovnika danas čine pravoslavci, koji Božić ove godine slave 06. januara, te muslimani.
Bilo kako bilo, prvog dana Božića i našeg boravka u Srebrenici nismo imali baš puno vremena za obilazak grada. Na programu je bio posjet načelniku općine. U načelnikovom uredu dobrodošlicu su nam poželjeli i imam i pravoslavni pop. Budući na multireligiozni sastav naših domaćina, trudili smo se što moguće više pokazati poštovanje prema prisutnima i njihovim funkcijama. No, prvobitna kruta atmosfera se ubrzo pretočila u ugodan razgovor, a međureligijski konflikti nisu se osjetili. Ni najmanje!
Nakon službenog termina u općini slijedio je susret sa djecom i omladinom, sudionicima planiranih radio i filmskih radionica, koje smo vodili narednih dana.
Djeca su nas dočekala u „Domu kulture“. Njih petnaest do dvadeset, u starosnoj dobi od dvanaest do dvadeset godina, smrzavali su se u učionici i mi zajedno s njima. Opremljeni radijatorom, powerpointom i beamerom uz kombinaciju bosanskog, njemačkog i engleskog, te uz pomoć ruku i nogu započeli smo s nastavom.
Na početku smo se posvetili osnovama novinarstva. Nakon toga je slijedio posjet udruzi “Prijatelji Srebrenice”, gdje su nas dočekali mladi s kojima smo počeli raditi na scenariju za film.
Zahvaljujući opremi i prostorijama „Prijatelja Srebrenice” filmski projekt je uopšte mogao i biti realiziran.
Treći dan...
