Kako je sve počelo...
- Novogodišnje radosti
-
Četiri radijska novinara su provela pet dana u Srebrenici radeći sa mladima i djecom. Rad je počeo novinarskom radionicom, vrhunac je bila podjela poklon paketića, a sve se završilo snimljenim filmom i radio emisijom.
A sve je počelo sa idejom – djeci u Srebrenici učiniti malu radost. Renata Šikić je došla na tu ideju kada je prvi puta posjetila Srebrenicu.
Tokom Renatine posjete rodnom gradu, Tuzli, u proljeće 2007. godine, igrom je slučaja upoznala doktoricu Branku Antić Štauber. Doktorica Štauber vodi nevladinu humanitarnu organizaciju „Snaga žene“ koja brine o izbjeglicama, prognanicima i povratnicima i to bez obzira na njihovu nacionalnost i religioznu pripadnost. Kako je to sve probudilo kod Renate znatiželju, Branka ju je odlučila povesti u Srebrenicu kako bi se, na licu mjesta, mogla uvjeriti kako na terenu djeluje ta organizacija.
Nakon što je vidjela kakvi problemi muče povratnice i njihovu djecu, Renati je bilo jasno da im se treba pomoći. Ali kako? Niti je bogata niti ima bogate prijatelje...
Po povratku u Berlin, Renatu nije napuštala ideja da pomogne djeci u Srebrenici. S njom je zarazila i svoje kolegice i kolege: Pavlicu Bajsić, Christiana Stahla i Anitu Zdelar. Međutim postavilo se pitanje što, četiri novinara okupljenih u RadioAktif, mogu konkretno učiniti? I što treba djeci u Srebrenici? I što bi im se moglo svidjeti? Odgovori na ova pitanja tražili su se nedjeljama i bili su inspiracija za projekt „Božić u Srebrenici“.
Prvi korak je učinjen u Berlinu. Tražili su se darovatelji, koji djeci u Srebrenici spremaju poklone i pišu pisma. Jedan darovatelj, jedno dijete, jedan poklon, jedno pismo! Jednostavna ideja – teška realizacija!
No, ova ideja dopala se i zasutpniku u njemačkom parlamentu i članu parlamentarne grupe za Bosnu i Hercegovinu, Josipu Juratoviću, koji je bez puno nagovaranja prihvatio pokroviteljstvo akcijom. Međutim, postavilo se pitanje kako drugima predstaviti projekat. I onda je bilo jasno – treba nam internet stranica. Nina Šikić se prihvatila zadatka i uz pomoć fotografa, Fuada Foče, kreirala www.future-srebrenica.org.
U akciju se uključio i val radiomultikulti, koji je naša radijska matična kuća, koji je dvije sedmice programski pratio naš rad i zajedno sa nama tražio donatore. Zahvaljujući promotivnim jinglovima, mnogobrojnim prilozima o i iz Srebrenice i zanimljivim sugovornicima mnogobrojni slušatelji i naše kolege su se uključili u akciju.
I tako se projekt zahuktao.
Na našu radost s vremenom je bilo sve više poklona i pisama, ali je to značilo i više posla. Svako pismo se trebalo prevesti, mnogi pokloni upakovati i svaki poklon pojedinačno pripremiti za transport.
U tome nam je velika pomoć bio Dino Tomaš Brazzoduro, poznati hrvatski muzičar, koji je kao pojačanje došao iz Zagreba u Berlin. Zahvaljujući njegovom trudu, strpljenju i preciznosti, svi pokloni su neoštećeni došli do Srebrenice.
Akciji su se pridružili također i Petra Radić u Zagrebu i Saša Dragičević u Rijeci koji su akcijom „zarazili“ svoje prijatelje, rodbinu i radne kolege. Zahvaljujući njihovom velikom angažmanu i uz pomoć triju škola – 1. Sušačke gimnazije u Rijeci, Medicinske škole u Rijeci i osnovne škole „22.lipanj“u Sisku, u Hrvatskoj je skupljeno 41 paketić za djecu u Srebrenici.
Nakon mnogobrojnih neprespavanih noći, sredinom decembra nakupilo se 300 paketića – 181 u Berlinu, 8 u Kanadi i 41 u Zagrebu. Nevladina humanitarna organizacija „Snaga žene“ dodala je još 70 paketića sa svoje strane - tako da su djeca u Srebrenici dobila na poklon 300 paketića. No, o tome više nešto kasnije!
